REVIEW MOTO SUSRETA U SL. BRODU 2005.

Dana 13., 14. i 15. svibnja 2005. godine, u organizaciji MK Brod i u povodu dana grada Slavonskog Broda, održan je «mega» moto susret u Sl. Brodu, točnije na ŠRC Poloj, kraj rijeke Save.
Nekolicina nas, požeških bikera, dogovorilo se da idemo «čoporativno» na te, sad već tradicionalne i sve više popularne moto susrete. Još pod dojmom prošlogodišnjeg moto susreta, koji je bio nezaboravan, znali smo da i ovaj put mora biti jednako dobro ili čak i bolje, jer su nastupale vrlo poznate hrvatske grupe kao što su «otkačeni» LET 3, Crno perje i veliki i legendarni Parni valjak!

Subota, ujutro, 9 sati, skupili smo se ispred caffe–bara R1 i krenuli prema Brodu jer smo htjeli na vrijeme stići i na utrku ubrzanja koja se održala u sklopu moto susreta, na Brodskoj obilaznici. Na putu smo imali malih tehničkih problema s Yamahom pa smo stali u Viškovcima na nekih pola sata da to riješimo. Otpao je jedan šaraf desnog držača suvozačeve noge pa su to Mario, Joka i Turkalj uspjeli nekako improvizirati. Nakon toga je naša horda od 8 motora, jednog auta, 9 vozača i 3 suvozača krenula dalje. Uz još jednu kasniju pauzicu i stajanje na benzinskoj, u Brod smo stigli oko 11 sati i odmah otišli na Poloj zauzeti svoja mjesta. Putem do tamo smo se mimoišli sa Shevom koji je bio došao dan ranije u Brod. On se odmah okrenuo i krenuo za nama.

Utrka ubrzanja je startala «točno u podne». Zapravo, tada je službeno trebala startati, ali je organizacija malo kasnila tako da je utrka startala oko 13 sati što nama, bikerima, nije jako smetalo. Vrijeme je bilo «za prste polizat», sunčano i prilično toplo. Za to doba godine i nije moglo biti bolje. Na utrci je bilo stvarno svakakvih lijepih motora kao i na Poloju. Pažnju posjetitelja najviše je plijenilo par novih GSX–R–a, ZX–636–ica i zedova 750 S. Kao što rekoh, trka je malo kasnila, ali bez obzira na vrućinu mi smo ju ipak dočekali. Ma, sve za motore! Do samog starta utrke vrijeme smo kratili gledajući policajce kako se ganjaju na svojim BMW–ima po tom dijelu ceste. Utrka je bila jako zanimljiva! Pa, možete mislit kako vam adrenalin skoči kad Suza projuri metar pored vas brzinom većom od 150 km/h! Bilo je, doduše, i krivih startova što su onda «nesretni» trkači iskoristili za egzibicije na stražnjem kotaču do cilja i natrag, a što je nas gledatelje još više oduševilo!

No tamo, na ulazu, smo se jako neugodno iznenadili kad smo morali platiti ulaz od čak 50 kuna! Svi su plaćali jednako bez obzira na to došli oni motorom, avionom, kombajnom ili «cipelcugom»! Mislim, to je stvarno sramotno, nas bikere trpati u isti koš s ne–bikerima! Prošle godine je ulaz bikerima bio slobodan dok su skuteraši i svi ostali plaćali po 30 kuna. No očito su se ovogodišnji glazbeni gosti zaželjeli malo većeg dijela kolača. No, uz veliko negodovanje, nismo imali izbora. Plati i vozi! Kad smo ušli, neki blento je autom lupio u Shevin motor koji je odmah pao, ali, sreća, nije bilo nikakve štete. Čovjek je izlazio s parkinga na rikverc i nije vidio da je iza njega Sheva na (ugašenom) Fazeru i malo po gasu i bum! Odmah potom odlazimo do centra Sl. Broda u potrazi za nekom ćevapčinicom da utažimo glad i žeđ. Pri povratku s ćevapa na Poloj svi smo se zagledali u jednog skuteraša koji je pravo znalački podigao skuter na zadnji i tako vozio dobrih dvijestotinjak metara. Mario je bio tako oduševljen tim likom da je zaboravio vratiti pogled na cestu u trenutku kad je auto ispred njega prikočio da skrene u desno.Sva sreća što ga je Joka lupio po ramenu jer je vidio da auto koči. Yamaha se samo malo očešala o taj auto, ali nije bilo nikakve štete ni na autu ni na Yamahi i hvala Bogu što nije bilo ništa ozbiljnije.

Kad se vratismo na Poloj, krenusmo u razgledavanje tog ogromnog prostora. Bio je čak instaliran i «zid smrti». Za one koji ne znaju (ako takvih još ima), to je kao jedna mala drvena arena u kojoj profesionalni kaskaderi voze motore po zidu arene, u krug! Moglo vidjeti stvarno svega, od raznoraznih custom prerada, home–made motora, minibikeova, personaliziranih serijskih motora, novih motora, skutera do ovih starijih, klasičnijih i konvencionalnijih motora i, naravno, lijepih žena! Bio je čak jedan BMW iz 50–tih. Bilo je tu i za kupit bikerske odjeće, raznih majica s bikerskim motivima i tetovaža. Također je bila i bikerska kantina za gladne i žedne u kojoj ste morali plaćati isključivo dolarima! No, ne, naravno, američkim, kanadskim ili australskim dolarima, nego našim, bikerskim dolarima, čiji je tečaj, po Hrvatskoj bikerskoj banci iznosio 1 prema hrvatskoj kuni. Za tu svrhu bila je instalirana i mala mjenjačnica odmah pokraj. U to vrijeme je na Poloj stigao još jedan dio naše ekipe koji nije mogao prije. Autom su još došli Davor, Zvona i Petra. Tada smo se polako počeli spremati za veliki defile.

Oko 17 sati krenuli smo u defile kojeg je sačinjavalo, po slobodnoj procjeni, 300–tinjak motocikala, ako ne i više. Tada je zavladala jedna savršena atmosfera na ulicama grada Sl. Broda! Kao jedan veliki sklad nas motorista i uličnih promatrača, ljudi i djece koji su izašli iz svojih dvorišta, na svoje prozore, ispred svojih kuća na ulice da nas pozdrave. Svi su nam mahali i klicali, a mi smo ih pozdravljali trubljenjem i mahanjem. Zaista se ne sjećam da je bilo puno obiteljskih kuća ispred kojih nije bilo ljudi koji su nas pozdravljali. Po povratku na Poloj, već su polako počela pucanja iz auspuha i podizanje atmosfere. Bilo je održano i natjecanje u sporoj vožnji u kojoj su se okušali Davor i Mario, a Mario je još imao «muda» zajahati mehaničkog bika! Neki od nas su kratili vrijeme diveći se vratolomijama kaskadera zida smrti, npr. Rođo. Neki su navijali za naše spore vozače, npr. Marijan, Antun, Toma i Slaven, neki su kasnije gledali i snimali našeg rodeo jahača, npr. Zvona, a neki su jednostavno bauljali i divili se raznim motorima kojih je bilo u izobilju isto kao i dobre svirke, lijepih žena i piva, npr. ja.

Kako se bližila večer i noć, atmosfera se sve više zahuktavala, sve više spaljenih guma je smrdjelo, sve više golih ljudi je sjedalo na svoje motore, a od zaglušujuće buke iz raznih auspuha nisam mogao čuti ni vlastite misli, a kamoli svirku s pozornice. Također je počeo pristizati i sve veći broj «ne–bikera» iz grada koji su došli slušati «rad» Parnog valjka koji je, po meni, prekasno «stavljen u pogon», tek iz 23 sata.
Do toga vremena neki od naših Požežana su već morali poći kućama, što nam je bilo malo krivo. No, tada, oko 23 sata, na pozornicu je konačno stupio Parni valjak i svojim izvanrednim nastupom, koji je trajao neka 2 sata i «pregazio» publiku koja je bila oduševljena! Moram priznati da se čekanje isplatilo!
Tada su na pozornicu stupile striptizete koje su pred sebe uspjele dovući onaj ukočeniji dio publike kojem nije bilo baš do «valjanja» i koji vole samo gledati. No priznajem, lijepe tete su odlično odradile svoj posao!
Nakon toga je počela padati dosadna kiša koja je dobar dio bikera natjerala na bijeg kućama, uključujući i nas. Unatoč htjenju da i sam pođem kući, ipak sam morao u Sl. Brodu dočekati pijetlovu simfoniju jer mi je Straško, za vrijeme koncerta, uvalio koju kap piva previše, no ništa za to. Štoviše, bio sam mu zahvalan za to!

Ekipa je otišla, a Sheva, Ivana i ja smo još ostali na Poloju u onoj kantini, ali ipak smo ubrzo otišli spavati jer je bilo već stvarno kasno, tj. rano u jutro. Sutradan sam ja, naravno, opet imao peh! U jutro, onako trijezan i svjež, upalih svojeg ljubimca i krenuh put Požege, konačno. Ali još nisam ni napustio onu cestu prema Poloju, kad pogledam dolje i imam što vidjeti! Iz karburatora mi šiklja gorivo! Curi kao iz pipe! Sranje! Nisam imao nikakvog alata da to probam popraviti, niti sam htio riskirati da do Požege ostanem bez goriva, pa sam parkirao motor tamo na travu sa strane, s Sheva me je velikodušno povezao kući jer mi se žurilo na sestrinu krizmu na koju sam ipak zakasnio. Tog popodneva smo brat i ja došli to popraviti i pokupit motor kojem karburator od onda radi kao Švicarski sat!

Eto, to bi bilo to! Pojedincima se posebno zahvaljujem na plaćenom pivu, pruženoj pomoći i pruženom noćnom utočištu! Vidimo se slijedeći put! Pozdrav!

Sažeo i napisao: Dodo